Žene Srebrenice ponovo zatražile istinu o lokacijama grobnica i nestalima: Nema mržnje, samo želimo znati gdje su naši najmiliji

Dok rukama drži platno s imenima ubijenih u genocidu u Srebrenici, Bahra Salihović iz srebreničkog naselja Sase prisjeća se vlastite traume. Tokom rata izgubila je većinu članova uže i šire porodice, a mnogi od njih još nisu pronađeni.

„Mati mi je ubijena, nena, otac, brat, sestra. Samo smo našli brata i ukopali ga. Muž mi je poginuo 31. augusta 1992. godine i njega nikada nismo našli. Mnogobrojnu moju porodicu nismo našli. Svekrvu isto“, kaže Bahra Salihović.

Sličnu sudbinu dijele i mnoge druge žene, poput Đule Kapidžić, koja je ukopala tri brata, oca i svekra, a i dalje traga za mužem Dževadom Kapidžićem i bratom Hajrudinom Malkićem.

„Tražim ih i tražit ću dokle god se ne nađe jedna kost, jedna. Da mi je da nađem od muža i brata makar jednu kost, da moje dijete ode na mezar i prouči Fatihu. Imam samo jedno dijete, nikog više. Ja sam sve izgubila. Samo sam ja ostala i to moje dijete“, kaže Đula Kapidžić.

I tako mnogim preživjelim ženama i majkama godine prolaze u iščekivanju i nadi.

„Žene koje su propatile ono najgore što se moglo propatiti na ovome svijetu još uvijek tragaju za svojim nestalim. Tačan broj ne mogu reći, ali ima ih mnogo. Ovim putem želimo dati podršku tim ženama i svim ženama Podrinja“, ističe Kada Balta, predsjednica Udruženja organizacija porodica šehida i poginulih boraca Vogošća.

Okupljanje svakog 11. u mjesecu već decenijama podsjetnik je na njihovu tragediju, ali i na poruku da istina i pravda nemaju alternativu, bez obzira na negiranje zločina i veličanje zločinaca u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ciljevi su, poručuju, ostali isti kao i prije 30 godina.

„Pronaći nestalu osobu, dokazati ko je, šta je i da odgovara onaj koji ga je ubio, da se više ne širi mržnja, a vidimo šta nam rade. Vidite koliko je politika prljava. Ne želimo da nas više iko vrijeđa. Imamo sudstvo, imamo našu lijepu državu. Ovdje se može živjeti normalno i da imamo normalan život, ali samo da politika ne čini svoje“, kaže Nura Begović, predsjednica Udruženja „Žene Srebrenice“ iz Tuzle.

Politika činila svoje ili ne, činjenica je da prošle godine, kao ni ove, nije otvorena nijedna masovna grobnica. Ove žene se i dalje nadaju da će oni koji imaju informacije o grobnicama konačno imati i savjesti.

„Nema nikakve mržnje. Gotovo je to. To je bilo i prošlo, ali samo da nam hoće reći gdje su kosti, gdje ih možemo naći, gdje još ima grobnica. To poručujemo, ništa drugo“, ističe Đula Kapidžić.

„Godine prolaze, stariji umiru, omladina se rasula po svijetu. Ja bih voljela da nađem svoje, bilo šta da nađem, da ih ukopam i da znam. Ali to je teško“, dodaje Bahra Salihović.

Počinioci genocida tragove su pokušavali sakriti premještanjem tijela ubijenih iz primarnih u sekundarne grobnice, pa su posmrtni ostaci jedne osobe često pronalaženi na više lokacija. Još je oko 1.000 osoba za čijim se posmrtnim ostacima traga, a njihove porodice i dalje čekaju odgovor gdje se nalaze.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad